ODLAZAK
Topim se kraj svijeće natopljen tugom,
neopažen prolazim svojom lukom.
Topimo se skupa ja i svijeća
dok brodarimo u dolini cvijeća.
Otopljeni tepamo vremenu
da vrati se i odtopi,
ali neće jer druga šansa
ne postoji.
Otopljen pred potopom svoje luke
gledam kako ljubav sklizne iz ruke.
Otopila se i otišla i ona
kada je otopljena
molila da odtopim snove.
Moja svijeća ne baca sjenu
niti moje more daje pjenu.
Sve svijeće i luke svijeta
neće biti dovoljne da se vrati sreća.
Brodarim i dalje bez svjetionika
modrim morem kroz
pučine svijeta.
Nemam plamen niti žar
kao onda kada davao sam
ljubav na dar.
Moj krijes je nestao
kao more se prolio
te se vosak nastanio
na temelj koji sam gradio.
Sve je bilo uzalud
jer sam se otopio
u želji da zaživim
i da njenom plamenu
budem zaštitnik.
Rain Bordo 