…ALI
Volim te, tata, ali ti si još uvijek povrijeđeni dječak.
Nestao si kada su te povrijedili i nisu te poštedjeli.
Nisi imao sigurnu luku da drži tvoju ruku.
Koliko god suza imao, sve si za sebe zadržao.
Nisi dopustio da ti prilazim i ljubavlju te podržim.
Obojici nam osmijeh stoji, ali ljutnja nas kroji.
Skrojimo i mi živote oko šutnje,
našeg bijesa i velike tuge.
Obojica ostajemo nedorečeni,
svako u svom bijesu dok suze držimo u lijesu.
Obojica smo žrtve tuđih kistova;
ti nekih drugih ljudi, ja nečijih tuđih ćudi.
Žalosno je što razgovorom ne rješavamo
onu šutnju što krišom krojimo.
Obojica smo živi.
Obojica smo zdravi.
Ali eto.
Šutimo
i
tiho patimo.
Skupa,
ali ne zajedno.
Rain Bordo 