PARAMETAR
Zagrlio sam je jako. Jače no inače, onako kako biva kada je svega previše. Drhti sama i kaže: ona boji se, ali ne brini se, srećo, ja sam uz tebe. S tobom stajat ću dok more plimu pokaže i dok se naša ljubav dokaže. Može, a i ne mora, ovo trajati dovijeka. Kada na tren shvatiš da moja si ljubav najveća. Kada ispijaš čaj, kada trčiš u zagrljaj i u noćne sate shvatiš da te prate osjećaji ljubavi dok mrsiš kosu govoreći: „Da to je to, to sam čekala i ljubav se pokazala. Dala mi je svijet samim time što je ubrala cvijet.” Iz sobe se nisi maknula, a iskusila si sve što jednoj curi pripada. Krivu liniju ti razvlači po usnama kao na slici što smiješi se satima. Legni pored mene, vjeruj u sebe i razgovarajmo o glupostima da sati postanu sekunde koje kroje ono što imamo nas dvoje. Gluposti, kišobrani, tenis, sarme, lopoči i ostali tramvaji, svi su bili tema te večeri. Nisi ni očekivala da ljubav tako izgleda, ali, da, zapravo, tako je. Male stvari što kroje sudbine, pogledi što isprepletu se i cijelu uzmu te.

