BRKOVI
Žuti brkovi od cigareta.
Pogrbljena leđa od vjetra.
Služi ljudima svojim riječima.
Zadnji put se nasmijao 73-e.
Tada je netko ispričao vic.
Čak ni to nije bilo smiješno.
Brkati cinik sutrašnjice
ne dijeli osmijehe.
Rekao mi je vješto kako on zna:
Sine, kamo god kreneš, ostavi trag.
Tko ih jebe, nek ih nosi vrag.
Ti si svoj glas u vjetru.
Vidiš da sam krojiš vjeru.
Ionako slika Boga mora biti
takva da tebi odgovara.
Vidiš, sine; sretneš tako ljude,
ali, sine, umoran sam od ljudi.
Umoran sam od glumljenja
da sam fin i nonšalantan,
umoran od prisilnog smijeha
da bi se drugima svidio.
Sine, kamo god kreneš, ostavi trag.
Tko ih jebe, nek ih nosi vrag.
I vidiš, sine; po 500-i put donesem piće,
uvijek neke fešte, neke svadbe,
ali pun mi je kurac više!
Daj mi da sa psom šećem ulicama
svoga sela jer što više upoznajem život,
sve više volim svoja polja.
Nepregledna su, draga, široka,
kao i ja na početku sanjanja.
Za sve prisilno više nemam volje
i ne stidim se više sebe, sine moj.
Ja sam cinik.
Sine, kamo god kreneš, ostavi trag.
Tko ih jebe, nek ih nosi vrag.
Volim i ja tebe, sine,
ali ne da mi se više niti to.
Ne da mi se ni ustajati ni spavati.
Ne želim ići na posao i čestitati Novu godinu
te se praviti da mi je stalo do običaja;
ne sjećam se trenutka u kojem mi je sve prestalo značiti.
Vjerujem da mi je uvijek bilo svejedno
za njih, nas, vas, običaje, ljude, težnje i želje.
Samo mi daj da šetam sa psom ulicama svoga sela
jer sine: Kamo god kreneš, ostavi trag.
Tko ih jebe, nek ih nosi vrag.
Još volim tvoju mamu.
Sjećam se kakve je noge imala
dok se rivom šetala, to je bila
seksualna poezija.
Hajde, hajde, sine, ne mršti se,
kao da ti nemaš neku svoju.
Ali, eto, nikada nisam bio tu za tebe i nju,
ali sada sam došao doma. Neću više raditi
za tuđe blago kada moje blago gotovo mi promaknulo.
Jebeš, sine, sve na brzinu, daj vremenu vremena.
Doći će i tvoje vrijeme kada se makneš iz sjene.
I zapamti, sine moj, kamo god kreneš, ostavi trag!
Tko ih jebe?! Nek ih nosi vrag.
Rain Bordo 