SJAJ
Veliki sjaj u očima.
Moja je duša slobodna.
Danas sam s tobom,
a već sutra tebi ne pripadam.
Bio sam slomljen i stekao prijatelja.
Ima autizam i voli glazbu.
Nosi naočale i voli kuhati.
Ipak samo ja jedem njegov grah.
Znao sam čovjeka koji je bio sam,
vino i cigara njegova prijatelja dva.
Umro je od upale pluća, na
sprovodu nije bilo nikoga.
Znao sam baku koja je abortirala,
cijeli život se pitala: „Kakav bi bio
moj život da nisam to učinila?”
Stvarno se nikada nije smijala.
Veliki sjaj u očima.
Moja je duša slobodna.
Danas sam s tobom,
a već sutra tebi ne pripadam.
Imao sam prijatelja koji je skrivao
ruke zbog igle koju je volio uzimati.
Umro je od praha, mama od tuge za njim.
Sve se raspalo jer slobodu nije imao.
Strogi otac nježno biće udara,
i ne shvaća da bijes gradi ga.
Skromna ostavljena djeca u sirotištu
jedinu nadu za posvojenje imaju
kada blagi pogled padne na njih,
ali probude se i shvate da samo snivaju.
Basist štedi novac za žice, ali ih je tata popio.
Pao je kada se napio i ruku posjekao.
Jer, vjeruj mi, otrov što unosiš u sebe
na kraju uništi sve osim tebe.
Veliki sjaj u očima.
Moja je duša slobodna.
Danas sam s tobom,
a već sutra tebi ne pripadam.
Zarazio se dok je tražio hranu u smeću.
Jede u pučkoj kuhinji i vjeruje u sreću.
Pomirena je s time da će ostati sama.
Ne želi se vezati kao što obično biva.
Srce načeto u par rukovanja iz namjere
da za sažaljenje dobije svoje potrebe.
Znam majke koje bježe od obaveza,
očevi umorni od pokušaja,
djeca gladna kao oni nekad svijeta
ne brini se, dijete, bit će bolje sljedećega ljeta.
Veliki sjaj u očima.
Moja je duša slobodna.
Danas sam s tobom,
a već sutra tebi ne pripadam.
Svi na kraju krajeva prihvaćaju
uništavanje kao mjeru obrane,
obrane od bolne stvarnosti i
svaki put kažu: Nije do mene.
Degradiram njenu retardiranost
i vjerujem da je više od onoga što pokazuje.
Ona je ipak strah od ostavljenosti,
to čujem svaki put kada prozbori.
Veliki sjaj u očima.
Moja je duša slobodna.
Danas sam s tobom,
a već sutra tebi ne pripadam.
Svi na kraju krajeva prihvaćaju
uništavanje kao mjeru obrane,
obrane od bolne stvarnosti i
svaki puta kažu: Nije do mene.
Degradiram njenu retardiranost
i vjerujem da je više od onoga što pokazuje,
ali nikada nije i nikada neće preskočiti zid,
uvijek je bila i uvijek će biti sporedan lik.
Veliki sjaj u očima.
Moja je duša slobodna.
Danas sam s tobom,
a već sutra tebi ne pripadam.
Dogodio im se pad i nakon toga ostaju ležati.
Jasno je s: „Odmah sada i odmah sve!”
…ali kako preboljeti kad umru najdraži,
ostave te voljeni pa te destrukcija preplavi?
Veliki sjaj u očima.
Moja je duša slobodna.
Danas sam s tobom,
a već sutra…
Rain Bordo 