KIŠICA
Moje riječi poput kiše, koje riše ludi slijepi slikar, natapaju stranice lista. Tinta pero smoči, nešto me koči da kažem ti da ti si ta koja me ispunjava. Trati dane dok ti ne svane da okreneš novi list i zamijeniš kist, trošiš iste boje dok drugačija je slika i ta dva lika. Moglo je biti bolje, pomisliš, i kreneš u pobjede nove, znaš da nešto te veže i da nije isto, ali drago ti je da tako je. Prvi korak je najteži za snove se boriti, krenuti i pasti, ali nije na odmet pokušati, uvijek iznova. Ti je nikada nećeš naći i nikada je nećeš prestati tražiti, da, sreću, u nečijim očima dok svijet se pomiče ispod tabana na ulici satima.
Rain Bordo 