BEZ NJE
Bez vrijednosti sve su navike.
Moji prsti prate me dok pišem tonove.
Nekada stanem, po makadamu se okrenem.
Ranjen od trnova što pišu mi uspomene.
Promatraj, prihvati, prepusti se,
možda sutra tvoji treptaji značit će.
Sumnjam u promjene i u ono što bilo je,
valjda strah ne pobjeđuje,
povrijeđen, moraš boriti se.
Sada je kraj. Makni se od toga
i reci glasno: „Želim dalje bez tebe!”
Propuh u srcu i dio duše falit će,
ali tko smo mi da protiv
sudbine borimo se?
Rastem i vjerujem da tako trebalo biti je
jer moje riječi više ništa ne znače.
Ali shvaćam to i u redu je,
zato prepuštam se početku
da me odvede sigurnijem osmijehu.
Ne znam stvarno što je „sigurniji osmijeh“, ali činilo mi zanimljivim staviti to u pjesmu. Možda sam trebao biti pomorac, a ne patnik. Ah, živote, baš si pogrbljena časna sestra.
…ljubav pobjeđuje…
Rain Bordo 