MOTIVACIJSKI GOVOR ILI PRIČA O KUGLICI SLADOLEDA
Slušaj me sada dobro! Ovo što ću ti reći nitko ti neće reći. Ljubav je odgovor na život jer koliko god računao ili računala, imam novosti za tebe; na kraju ćeš umrijeti. I ja ću. I zato iz te jednostavne matematike idemo se voljeti, idemo uživati jedni u drugima, idemo osjećati sreću, širiti radost, mir. Idemo jedno drugo uvažavati, misliti i govoriti iskreno i iz srca. Stanimo s kritiziranjem, stanimo s uništavanjem. Volimo jedni druge takvi kakvi jesmo. Možda nam se ne sviđa sve što imamo na sebi ili ono što jesmo, pa što onda?! Mi smo predivni jer svi zaslužuju oprost, bilo od drugih, bilo sami za sebe, jer, eto, mi smo prekrasna bića puna ljubavi, željna pažnje, željna sreće, željna osjećaja dobroga i dobrote te osjećaja mira i ljubavi. Oprostimo svima koji su nam naudili i oprostimo sebi ako smo drugima naudili. Mi radimo pogreške, mi griješimo, mi nismo savršeni, mi padamo, mi plačemo, mi smo osjećajni, mi smo jedno. Ja griješim, ja plačem, ja sam osjećajan. Ja se bojim isto, ali to je u redu, svakako je u redu osjećati strah. U redu je, ne brini se i ti ćeš poletjeti. Svi smo savršeni kao krugovi, ali imamo rupe po sebi i to nema veze, ne, nema veze. Prekrasni smo jer svaka kriva linija može biti osmijeh, može biti sreća, može biti prilika za ispunjenje, može biti prilika za napredak. Da, mi griješimo, mi padamo, mi pužemo, mi možda ne zaslužujemo oprost, ali slušaj, ti korisniče života! Slušaj dobro: Zadrži se tu! Zadrži se sve dok ne progledaš očima ljubavi, zadrži se, nema veze. Iako bio najgori dan ili najbolji, zadrži se, uvijek postoji sutra, uvijek, uvijek, uvijek. Nema veze što te boli, nema veze! Kada ideš na operaciju, doktor te reže i misliš da nema gorega, ali reže te da bi ti bilo bolje i nema veze, dragi putnici, patite, budite tužni, budite slomljeni, ali se zadržite u životu! Ostani tu! Bajki nikada nije bio kraj, niti će ikada biti. Bajka si ti, tvoja volja za srećom i željom za napretkom tvoje misli o sreći. Samo se zadrži koliko god da je bolno bilo, obuci super-hlače, nabaci cool majicu i osjećaj se dobro. Otiđi u grad na sladoled, probaj novi okus! Nikada nije kasno za novi okus kuglice sladoleda i za novi san, novu ljubav, novi pogled na svijet i ono što te okružuje. Možda ne vidiš ispred sebe, možda ti nisi svoj, možda sve ono što radiš trenutačno, nije prirodno. Misliš da to nisi ti. Nađi svoj put u pokušajima za dobro. Zato probaj nove stvari, vjeruj u sebe, osjećaj se dobro u svojoj koži, voli, uživaj, veseli se, slušaj novu glazbu, pogledaj super-film, kupi si bordo narukvicu. Samo osjećaj! Boli će doći kraj i onda ćeš se svemu smijati i stvari će biti prekrasne. Samo vidi oko sebe cvijeće, samo vidi radost, čak i ako je mrziš. Natjeraj se vidjeti je. Ako to nisi imao naučiti od koga, nema veze, natjeraj se čuti sreću, vidjeti sreću! Progledati! Osjeti nadu, nema veze što si pao tri tisuće puta, misliš li da ćeš ikada uspjeti ako nastaviš ležati? ‒ Nećeš. Idi dalje, slobodna dušo! Tako. Probaj novi stil, probaj novu ljubav, probaj ponovno sanjati, ali na drugačiji način. Ti si svoj najjači mač i štit. Ako ne znaš kako pokazati ljubav i to ti se čini trenutačno strano, kopiraj druge kako to rade. Naći ćeš svoj način, naći ćeš ono što te usrećuje usrećujući druge, jer, slušaj me dobro: Dobro je ono što nikome ne donosi loša sranja koja bole, ni jednom biću na ovom planetu uključujući i tebe. Ti si taj koji pokreće i kreativan si iako možda misliš da si mrak i da nisi vrijedan ljubavi ni svoje ni tuđe. Slušaj ponovno i slušaj dobro: Jesi!!! Jesi!!! Jesi!!!! Koliko da si malen, visok, velik, sitan i širok, smrdljiv ili dušom prikucan na krevet. Ti zaslužuješ biti voljen! Ti zaslužuješ biti voljena! Slušaj me dobro što sam naučio: Kada ljubav prestane, nauči izgraditi vjeru u ljubav. Ponovno. To je jedini način. Ponovno se skupiti nakon što si se raspao. Uzmi tu metlu i pometi sve na hrpu. Onda fino uzmi ljepila i sljubi se ponovno. Ljubav je jedna, ona je sve, ona zaslužuje da se zbog nje nadamo, iznova i iznova. Ona je epicentar našega srca, vrijednost naših spomena. Mi smo jedno kada govorimo o njoj, kada je osjećamo. Samo pokušaji, samo pogreške do konačnog spokoja. Zapamti da je sasvim u redu griješiti dok učiš. Sasvim u redu. Ne mogu te naučiti voziti bicikl ako sam ne znam voziti bicikl. Pa kako ću te naučiti nešto što ni sam ne znam? Kako da te naučim plivati ako sam ne znam?! Možemo skočiti s broda i što ćemo onda? Zato je u redu griješiti i iz tih grešaka učiti. Najveća nagrada je promijenjeno ponašanje svakoga od nas koji pogriješi, jer vjeruj mi, doći ćemo do ljubavi samo ako oprostimo i počnemo se opet nadati, ako počnemo opraštati onima koji su nas povrijedili i oprostiti sebi što smo dopustili da naše neznanje naudi drugima. Kakva korist od patnje?! Kakva korist gledati u vrata koja su se zatvorila zbog mladenačkog neznanja? Kakva korist od suza koje prolijevaš deset godina nakon negativnog iskustva? Uspomena te vuče na dno i ne možeš stvoriti nove jer si na dnu. I zato se digni iz prašine! Zato što imaš staž od deset godina na mjestu koje nije bilo tvoje da ga fotografiraš, a kamoli da ga poneseš sa sobom na dno. Hajde! Kreni! Kreni! Kreni! Kreni! Kreni! Nemoj stati, čeka te ljubav, tu je, iza kantuna. Dopusti joj da uđe u tvoj život. Da te obasja, da ispuni pukotine, da obriše suze. Tvoje suze će izbrisati tvoj novi početak. Učini za sebe korak naprijed i ponovno se nadaj, dopusti da ti se pomogne. Jer slušaj me dobro: Nisi kukavica ako dopustiš da ti se pomogne. Ne znamo svi sve, netko je dobar za nešto, netko je posvetio svoj život pomaganju drugima. Zato dopusti svom egu da nestane, dopusti idu da odleti, budi svjetlo koje vidiš. Da! Da! Da! Tako je jednostavno! Spusti očekivanja, spusti ton, promatraj! Reci: Što god mi rekli ‒ pomaganje, ljubav, sreća, mir, sloboda su ono što pokreće ovaj svijet. Novci te neće zagrliti niti čuti tvoju potrebu za ljubavlju, neće ti promijeniti boju kože, boju glasa, boju očiju. Neće te spojiti kada se budeš rastavljao od sebe, neće znati na koji način voliš svoje makarone ili koji okus sladoleda voliš. Niti će papir ikada imati moć nacrtati ti osmijeh na licu kada ugledaš osobu koju voliš. Vidiš: počinje od tebe! Sloboda, mir, sreća je u tvojim rukama. Pokreni se prijatelju/ prijateljice, pokreni se, pokreni se! Ustani! Ne boj se! Ako se bojiš, u redu je, nema veze, samo koračaj, samo hodaj, u redu je da te boli, u redu je da si sam, u redu je da nitko oko tebe ne vidi da je ljubav prema ljudima, bićima, biljkama, ono za što je vrijedno živjeti. Kada ti kažu: Umro bih za tebe! Ne! Ne! Ne želim to čuti! Želim čuti: Živio bih za tebe! Nekada je živjeti puno teže i tu se poznaju junaci. Želim čuti: Želim disati zbog tebe, želim izdržati zbog tebe, želim uspjeti zbog tebe; jer kada sve nestane, ja ću uspjeti! To reci! Lako je umrijeti za nekoga, hajde živi za tu osobu, pa ćeš vidjeti što će ti se tada događati u životu. Ali živi prije svega zbog sebe. Možeš li to? Možeš voljeti, možeš biti sretan, zaslužuješ oprost, zaslužuješ ljubav, zaslužuješ naći vlastiti mir i vlastitu ljubav. Spokoj. Poslije zavoja je ravno, ne može dovijeka bol trajati. Bol će presahnuti ako je ne hraniš. Zato daj vremenu vremena! Daj više ustani! Hajde! Idemo! Hajde! Moć je u sadašnjem trenutku! Kreni, što čekaš!? Pa što više čekaš? Čekaš još malo prašine s poda u plućima? Idemo za ljubav se boriti, tuđu i vlastitu, za mir, sreću, blagostanje, ljepote svijeta i ljepote duše, sreću, ali borimo se osmijesima, borimo se zahvalnošću, nastojmo zavoljeti svoje mane i nesigurnosti, one su tu da nas nauče što trebamo učiniti da se osjećamo dobro. Da unosimo radost, da se zauzimamo za dobro. Počni se smijati, voljeti, osjećati ljubav, iako si sam u tome, iako si sama, iako ćeš biti ismijan ili ismijana. Za sreću, mir, spokoj i ljubav vrijedi živjeti, vrijedi disati, vrijedi treptati svojim lijepim okicama. Koliko god agresija bila velika, ona će nestati pred osmijehom u ogledalu! Zato ustani sada s tog prašnjavog poda plućima punim prašine i reci: Da! Želim ljubav i želim naprijed. Želim živjeti!”
Rain Bordo 