KLICHE
Najljepše stvari su klišeji. Šapće sebi dok Moskva potiho gori iza njezinih suza. Bordo suknja pokidana po šavovima od prečestog nošenja. Kasno je shvatila da od bježanja nema boljega. Prihvaća svoju destrukciju i vjeruje u promjenu, naravno, samo dok savjetuje. Ima sebe, svoju suknju i bijes prema razumu. Krasi je dobrota prema shvaćanju: „Da, ako sam ja ona koja osvaja, reci mi, srce, zašto sam usamljena?“ Na trenutak pokisla, ali shvati da kiša je samo pojava i da za sve ostalo bitna je namjera. „Pa, hvala, kišo, ali ugasiti me nećeš, ne danas, kada sam najjača i dok gori pod petama.“ U zraku dim cigarete, razmazan ruž i na stolu ključ. Uzima ga i odlazi. Bitni su kilometri što ga motor večeras napravi dok ključa u sebi. S razumom davno posvađana njuši večeras ramena kao zaklon od svijeta. Dok svijet za sobom ostavlja, bit će bolje progovara. „Neke cure plaču, druge cure skaču, a onda imamo mene na kraju dûge koja razbija dok za sobom krhotine ostavlja.” Razbijeno prednje svjetlo, staklo u kosi i još jedan dokaz da kada piješ ne vozi. „Možda da sam zapisala da krasi me nevolja dok mi je mama govorila, još bih pjevala.” Razmazana maskara piše najljepše priče: „Sada shvaćam to kada pogledam u nebo: Veliki medo, Mali medo, što je to u nama tako štetno? Kažemo da voljet ćemo, a onda ima previše vremena između veze i vječnosti i nečim ga treba popuniti. Zato je ljubav slijepa; sami sebi stvaramo prepreke i mi smo ti koji izmišljamo gluposti. Sanjam dan kada ću postati apsolutna dosada, misa nedjeljna i djela od srca. Sve je to dobro, Bože moj, ali mene misli vode prema rotirkama. Plavo, ništa, plavo, ništa, plavo. Ništa. Neka, bolje osjećati do kraja nego biti mlak. Bolje sa žarom u očima nego duša klimava. Srce je na mjestu, ili ipak nije? Posljednji pogled prema promjeni; ma neka, hvala. Do sljedećeg susreta, mene i ona oka dva.”
Da. Bolje biti bez alkohola u sebi kada sjedneš za volan jer ako stvari pođu po zlu, čeka te gledanje u zid sljedećih pet godina.
…ljubav pobjeđuje…
Rain Bordo 