RAIN BORDO
Gdje je moj tata sada? Gdje je moja mama? Gdje je moj pas? Gdje su svi nestali? Ovdje je jako hladno.
TATIN UGLJEN
Niti ugljen nije
kao što je nekada bio.
Krivo je sagorio pa se postidio.
Rekao je: „Previše sam želio
i u želji nestao.”
Još uvijek posluži svrsi,
kada zagrije,
u dugim besanim noćima.
Tiho tinja,
ali ne kao nekada,
kada tinjanjem
je grijao
i ljude utoplio.
Sada samo je sjena
bivšem tinjanju
kada tinjajući
topline utihnu.
Još zagrije,
ali ne kao prije,
kada toplinom
obuzme.
Niti ugljen nije
kao što je nekada bio.
Krivo mu je što se
u prah pretvorio.
Dragi ugljenu,
ne zaboravi jednu istinu:
Iako si nestao
tvoju sam toplinu zapamtio.
Niti ugljen nije
kao što je nekada bio,
ali nema to veze
jer moj ugljen
me je volio.
Sa mnom se oprostio
i
u prah se pretvorio.
Rain Bordo 