SVJETOVI
Otopila si moje svjetove,
u šumski žamor vratila me.
Pozlatila moje maslačke,
naučila me voljeti mačke.
Mržnja je nestala,
rima se pojavila.
Ljepota zasjala,
smijeh si posijala.
Otopila si moje grubosti,
otklonila moje ludosti.
Zacrvenila moje obraze
kao u travi makove.
Otopila si moje srdašce,
ono koje na dno vuklo me.
Valjda sam trebao dopustiti
da u život uđeš mi.
Mržnja je nestala,
rima se pojavila.
Ljepota zasjala,
smijeh si posijala.
Još jednom ti hvala
što si to učinila.

