POLJA OD PAMUKA
Zemlja traži slugu, a ne gospodara.
Uz motiku plačem za vrijeme kopanja.
Nikako da se zvijezde poslože
pa da budem gospodar sudbine.
Zasjalo sunce na moj zatiljak,
curi znoj niz moj potiljak.
Zadnji atom snage dajem
možda i ne potrajem.
Ispod ovoga neba svi smo isti
ali kada dođe isplata, ti se zamisli
jer nekada ne dobiješ što si zaradio
nego čvrst stisak ruke i lijepi adio.
Nas sedmero patimo za jednoga
uobraženoga što tuče ženu.
Nije on kriv, ima mrenu
bačenu na nježnost i ljepotu.
Okupani znojem nastavljamo dalje,
da smo mornari bile bi iste ralje.
Koliko god kora imao ovaj kruh
nas sedmero ima bruh.
Oremo, kopamo, za život se borimo,
gladna usta neće se nahraniti ako sorimo
i svojim postupcima unakazimo
ono malo što nas ide, što zaslužujemo.
Nas sedmero ljudi koji su se okupili
na zemlji kako bi na njoj radili
u tu zemlju ćemo se i vratiti
uz znoj na suncu ćemo patiti.
Tvrd je bič našega gospodara
koji uz udarce progovara:
„Sad si moj rob, tromi čovječe
neka te udarac u leđa pokreće!“
Krvarimo nas sedmorica umornih,
vrijeme je sunčano, ali ima nas turobnih.
Svaki put kada padne gorka kiša, gospodar
je ljut i bičem na našim leđima ispiše memoar.
Tvrd je bič našega gospodara
koji uz udarce progovara:
„Sad si moj rob, tromi čovječe
neka te udarac u leđa pokreće!“
Sloboda je naša i mi ćemo je uzeti!
Znoj nad zemljom s nama će se boriti!
Mogu nam nanijeti smrt i bol,
ali dostojanstvo je naš odgovor!
Dostojanstvo je ključ i nema lokot.
Lanci oko duha i truli život;
nije naša sudbina smrtnost
mi smo rođeni za radost.
Mrzimo pakost.
Tvrd je bič našega gospodara
koji uz udarce progovara:
„Sad si moj rob, tromi čovječe
neka te udarac u leđa pokreće!“
Mi smo borci životne istine,
sve samo tihe nisu naše tišine.
Smrt pobjeđujemo dostojanstvom,
povijest ispisujemo blagoslovom.
Tvrd je bič našega gospodara
koji uz udarce progovara:
„Sad si moj rob, tromi čovječe
neka te udarac u leđa pokreće!“
Gospodar će večeras otići na dalek put,
nas sedmero je osakatio dok je bio ljut.
Lanci će mu presuditi jer je nanio bol
slobodnom čovjeku koji je bio gol.
Možda se nakon patnje nemamo čemu vratiti,
ali ova patnja dovoljan je razlog za uz nadu progledati!
Nas sedmero se imamo čemu radovati,
imamo jedni druge i nećemo ratovati.
Nećemo tugovati
Naš gospodar večeras se vraća u zemlju
odakle je i potekao.
Mi uzimamo svoju pobjedu
za svoje dostojanstvo se borimo!
U novi život pođimo
i zapjevajmo:
Sloboda!
Sloboda!
Sloboda!
Rain Bordo 