DOPUŠTAM TI
Krhka si kao na vjetru papir,
nisi jaka i stabilna kao safir.
Plavo je nebo ispod tvojih koraka
za trenutak si otišla dovraga.
Crven je zvuk boje utkan u platnu,
našalio se leptir te sletio na mrvu sjajnu.
Krasta je otpala i ožiljak se stvorio,
nije rima bila, ali grijeh se skorio.
Obod je fenomenalan oko bodljikave žice,
lažnih računa oko jedne bitne žbice.
Rasporak je otvoren na hlačama spasa,
uz rasporak nikako da drveće stasa.
Nije bitna nonšalantnost tvorevine,
nego je bitna istina iz krda opekline.
Opeka je na zupcu i utkana je u suncu,
čeka te duša srodna u sljedećem poljupcu.
Voliš priče o zaglavljenim ribarima
na moru oklopa riba lijepih inačica.
Sve mi je jasno, ali utjeha ti je tijesna,
kada bi barem uvidjela da smrt nije smiješna.
Avangarda je sve uža na početku kraja,
lijepe riječi nemaju ruke i ne idu iz ramena.
Glavata želva nije tvoja ljubav da je daješ,
sada si zeleni glas i na krive ljude laješ.
Oprosti.
Smiješ.
Dajem ti dopuštenje
da budeš sretna.
Rain Bordo 