GRM
Čvrsto sam spavao bez trunke snova
zatim sam ostario bez djece i sinova.
Nježno sam plovio među pogreškama,
neokrznut iskustvom mladih podanika.
Klizio sam osmjesima bez pogleda
i onda me dotaklo ludilo dvogleda!
Iz grmlja na nježan obod obline
vidio sam je kako raste iz tmine.
Kosila je travu, a vibracija prešla na dojke,
bio sam u bunilu kad sam vidio uvojke.
Onda je pogledala u grmlje i vidjela mene,
gaća nisam imao niti pamet kod sebe!
A onda joj se svidjelo što je vidjela.
Ušla u grmlje i mene golog se nije stidjela.
Sada oboje dvogledom pratimo iz grma
svakog onog tko hoće da se s nama drma.
Grm te zove!
Bit će ti lijepo.
Dođi…
Rain Bordo 