OSE
Uokiviren ležim na dnu bačve,
leže i ose da mi bude lakše.
Natapa nas tinta, krov se ruši,
pitam ose što im je na duši.
Kažu: „Letjele davno oko cvijeta,
pastir ga odbacio prije ljeta.
Popasle ga misli prije bure,
sada nema cvijeta ni vizure”
I tako ja na dnu strme bačve
nagovaram ose da grade saće.
Ose se zahvale i okrenu od mene,
misle si: „Još jedan filozof, ma tko ga jebe!”
…i bile su u pravu.

