DJECA TVOJE DJECE
Potapšan okovima normalnog
prislanjam kist na početke
koji vrište u meni.
Razumijem da vrisak se ne čuje.
Razumijem ismijavanje i odbačenost.
Razumijem i posljedicu; sram.
Ali… razumijem i kist.
Kist će pričati, nešto će ti reći:
“Djeca tvoje djece će te zaboraviti.
Tvoja sreća i tuga će biti zaboravljene.
Tvoji temelji i tvoji krovovi,
nestat će skupa s potpornim stupovima.
Znaš li zašto je tome tako?
To je zato što misliš da znaš.
Zato što ne propitkuješ.
Zato što prihvaćaš postojanje.
To je zato što ne želiš biti ismijan.
Želiš se svidjeti.
Djeca tvoje djece će te zaboraviti.”
Rain Bordo 