ZID
Bio je to jedan od onih ravnih zidova,
bijele boje već istrošenih stihova.
Istrošene je boje kao i slike na njemu,
žbuka vidjela siromašne i od društva kremu.
Bio je to zid, jedan od onih kada kažeš:
“Gospođo, imate lijep zid.” i ne slažeš.
Zid vidio puno patnje, puno sreće.
Vidio časne kako ispred siluete kleče.
Bio je zid pored kojega voliš proći
onda kada sebi ne možeš doći.
Vidio molitve i nasilja, radosti i tuge.
Vidio je dječake koji postaju cure kada prođu ispod duge.
Vidio zid laži i obmane, kredite i kamate.
Čuo plač majke i dijete kada nastane.
Vidio kako se djeca prave i kako ljudi odlaze,
uvidio i gluposti nastale iz dosade.
Bio je to jedan simpatičan zid.
Svidio bi ti se.
Taman da se nasloniš na njega.

