JESEN
Izgubljen među četinjačama
moja noga gazi put.
Na drvenom sam mostu,
ispod njega glasan je zvuk.
To uho moje čuje žubor vode,
plavo mi oko vidi let rode.
Samo jedna je ostala,
čeka ona nekoga.
Promijenila se boja na otpalom lišću,
govorim to mom dragom psiću.
Veseo je kada trči,
osmijehom me zagrli.
Obojica ispod maglenog neba,
poput rode što nekoga čeka.
Čeka i mene topla deka,
čaj i od budućnosti načinjena freska.

