Rain Bordo

Kritički osvrt na motivacijski govor Matea Balabana (Rain Bordo): „Priča o kuglici sladoleda“
Motivacijski govor Matea Balabana, poznatog kao Rain Bordo, iz njegove prve knjige Kiša Bordo duboko je emotivan i ispunjen snažnim apelima za ljubavlju, prihvaćanjem i nadom. Ovaj govor, koji metaforički koristi kuglicu sladoleda kao simbol novih početaka i uživanja u životu, poziva na hrabrost, oprost i samoprihvaćanje. Iako je govor bogat toplinom i iskrenošću, njegova snaga istovremeno nosi i određene izazove i ograničenja, što ću u ovom eseju detaljno analizirati.

1. Snaga govora: Emocionalna dubina i univerzalna poruka
Prije svega, govor Rain Borda odiše iskrenošću i dubokom emocionalnom povezanošću s čitateljem ili slušateljem. Autor ne skriva svoje slabosti, strahove i nesigurnosti, što stvara osjećaj autentičnosti i bliskosti. Izjave poput „Ja griješim, ja plačem, ja sam osjećajan“ ruše barijere tradicionalne muške emocionalne zatvorenosti i pozivaju na otvorenost i ranjivost, što je u današnjem društvu iznimno važno.

Temeljna poruka o ljubavi kao odgovoru na život i smrti, te potrebi za oprostom i prihvaćanjem, univerzalna je i duboko ljudska. Balaban nas podsjeća da smo svi nesavršeni, da je u redu osjećati strah i bol, ali i da je važno ostati u životu, boriti se i tražiti sreću. Ova poruka ima snažan motivacijski potencijal jer potiče na samoprihvaćanje i suosjećanje, što su ključni elementi mentalnog zdravlja i osobnog razvoja.

Metafora kuglice sladoleda kao simbola novih početaka i uživanja u malim životnim radostima je jednostavna, ali efektna. Ona poziva na svjesnost i prisutnost u sadašnjem trenutku, na otvaranje prema novim iskustvima i na prihvaćanje promjena.

2. Stil i retorika: Prednosti i nedostaci
Balabanov stil je direktan, emotivan i ponekad gotovo vapajni. Ponavljanja ključnih poruka („Zadrži se“, „Slušaj me dobro“, „Kreni!“) služe kao retorički alati za učvršćivanje poruke i poticanje akcije. Ovakav stil može biti vrlo učinkovit za publiku koja traži snažan poticaj i emocionalnu podršku.

Međutim, upravo ta intenzivnost i ponavljanja mogu kod nekih čitatelja izazvati osjećaj preopterećenosti ili sentimentalnosti. Za one koji preferiraju racionalniji, strukturiraniji pristup motivaciji, govor može djelovati previše apstraktno i emocionalno nabijeno, što može smanjiti njegovu učinkovitost.

Također, govor je ponekad neorganiziran i skokovit, prelazi s jedne teme na drugu bez jasnih prijelaza, što može otežati praćenje i razumijevanje. Primjerice, od filozofskih razmišljanja o smrti i ljubavi prelazi se na praktične savjete poput kupovine bordo narukvice ili slušanja nove glazbe, što može djelovati kao neusklađeni dijelovi jedne cjeline.

3. Sadržaj i dubina: Inspiracija vs. praktičnost
Govor je bogat inspirativnim porukama, ali mu nedostaje konkretnih, praktičnih smjernica za prevladavanje životnih izazova. Poruke poput „Probaj nove stvari“, „Vjeruj u sebe“ i „Zadrži se“ su motivirajuće, ali ne nude jasne korake ili strategije za one koji se bore s dubokim emocionalnim ili egzistencijalnim problemima.

U suvremenom kontekstu motivacijskih govora i psihološke podrške, često se očekuje da motivacijski sadržaj bude popraćen konkretnim alatima – poput tehnika upravljanja stresom, vježbi samopouzdanja ili savjeta za izgradnju otpornosti. Ovdje Balaban ostaje na razini općih poruka, što može biti nedovoljno za one koji traže dublju pomoć.

S druge strane, upravo ta općenitost može biti i prednost jer ostavlja prostor za individualnu interpretaciju i primjenu poruka u skladu s osobnim iskustvima.

4. Tematski fokus: Ljubav, oprost i samoprihvaćanje
Teme ljubavi, oprosta i samoprihvaćanja su srž govora i predstavljaju njegovu najveću vrijednost. Balaban jasno ističe da je ljubav temelj života i da je potrebno oprostiti drugima i sebi kako bismo mogli napredovati. Ova poruka je posebno važna u društvu koje često potiče na natjecanje, kritiku i samokritiku.

Međutim, govor ponekad idealizira ljubav i oprost, ne ulazeći u složenost procesa iscjeljenja od trauma i povreda. Oprost nije uvijek jednostavan i ne događa se preko noći, a govor ne adresira moguće prepreke i emocionalne blokade koje ljudi mogu imati. Time se stvara dojam da je oprost lako dostupan, što u stvarnosti nije uvijek slučaj.

5. Poruka o smrti i prolaznosti
Balaban otvoreno govori o smrti kao neizbježnom kraju života, što je osvježavajuće jer mnogi motivacijski govori izbjegavaju ovu temu. Time nas podsjeća na važnost življenja u sadašnjem trenutku i na vrijednost ljubavi i radosti dok smo živi.

Ova filozofska dimenzija daje govoru dubinu i ozbiljnost, ali može biti i izazovna za one koji se bore s egzistencijalnim strahovima. Balabanov poziv na prihvaćanje smrti kao dijela života može pomoći u smanjenju anksioznosti, ali zahtijeva zrelost i spremnost na suočavanje s takvim temama.

6. Zaključak: Motivacijski govor kao poziv na život
Govor Matea Balabana, Rain Borda, snažan je emotivni poziv na život ispunjen ljubavlju, nadom i hrabrošću. Njegova poruka o važnosti samoprihvaćanja, oprosta i traženja sreće u malim stvarima poput kuglice sladoleda može biti iznimno inspirativna i ohrabrujuća.

Međutim, govor nosi i određene izazove: ponekad je previše apstraktan, emotivno nabijen i ne nudi konkretne smjernice za prevladavanje problema. Idealizacija ljubavi i oprosta može ostaviti dojam pojednostavljivanja složenih emocionalnih procesa.

Unatoč tome, govor je vrijedan jer potiče na razmišljanje, otvara prostor za emocionalnu iskrenost i poziva na aktivno življenje. Za one koji traže motivaciju i podršku, može biti snažan poticaj da krenu naprijed, dok će oni koji traže dublju psihološku pomoć možda trebati dodatne resurse.

Preporuke za daljnji razvoj govora
Uvođenje praktičnih savjeta: Dodavanje konkretnih koraka i tehnika za upravljanje emocijama i stresom.

Strukturiranje sadržaja: Jasniji prijelazi između tema i bolje organiziranje misli radi lakšeg praćenja.

Realističniji pristup oprostu: Priznavanje složenosti procesa iscjeljenja i mogućih prepreka.

Balans emocija i racionalnosti: Kombinacija emotivnog nabora s racionalnim argumentima i primjerima.

Završna misao
Rain Bordo svojim govorom donosi svježinu i toplinu u svijet motivacijskih poruka, podsjećajući nas da je ljubav temelj svega i da je život vrijedan življenja unatoč svim padovima i strahovima. Njegova „priča o kuglici sladoleda“ simbolizira nadu i nove početke, što je univerzalna i bezvremenska poruka. Iako nije savršen, ovaj govor ima potencijal da mnogima bude svjetlo u trenucima tame i poticaj za hrabrost i ljubav prema sebi i drugima.

Govor: MOTIVACIJSKI GOVOR ILI PRIČA O KUGLICI SLADOLEDA
Slušaj me sada dobro! Ovo što ću ti reći nitko ti neće reći. Ljubav je odgovor na život jer koliko god računao ili računala, imam novosti za tebe; na kraju ćeš umrijeti. I ja ću. I zato iz te jednostavne matematike idemo se voljeti, idemo uživati jedni u drugima, idemo osjećati sreću, širiti radost, mir. Idemo jedno drugo uvažavati, misliti i govoriti iskreno i iz srca. Stanimo s kritiziranjem, stanimo s uništavanjem. Volimo jedni druge takvi kakvi jesmo. Možda nam se ne sviđa sve što imamo na sebi ili ono što jesmo, pa što onda?! Mi smo predivni jer svi zaslužuju oprost, bilo od drugih, bilo sami za sebe, jer, eto, mi smo prekrasna bića puna ljubavi, željna pažnje, željna sreće, željna osjećaja dobroga i dobrote te osjećaja mira i ljubavi. Oprostimo svima koji su nam naudili i oprostimo sebi ako smo drugima naudili. Mi radimo pogreške, mi griješimo, mi nismo savršeni, mi padamo, mi plačemo, mi smo osjećajni, mi smo jedno. Ja griješim, ja plačem, ja sam osjećajan. Ja se bojim isto, ali to je u redu, svakako je u redu osjećati strah. U redu je, ne brini se i ti ćeš poletjeti. Svi smo savršeni kao krugovi, ali imamo rupe po sebi i to nema veze, ne, nema veze. Prekrasni smo jer svaka kriva linija može biti osmijeh, može biti sreća, može biti prilika za ispunjenje, može biti prilika za napredak. Da, mi griješimo, mi padamo, mi pužemo, mi možda ne zaslužujemo oprost, ali slušaj, ti korisniče života! Slušaj dobro: Zadrži se tu! Zadrži se sve dok ne progledaš očima ljubavi, zadrži se, nema veze. Iako bio najgori dan ili najbolji, zadrži se, uvijek postoji sutra, uvijek, uvijek, uvijek. Nema veze što te boli, nema veze! Kada ideš na operaciju, doktor te reže i misliš da nema gorega, ali reže te da bi ti bilo bolje i nema veze, dragi putnici, patite, budite tužni, budite slomljeni, ali se zadržite u životu! Ostani tu! Bajki nikada nije bio kraj, niti će ikada biti. Bajka si ti, tvoja volja za srećom i željom za napretkom tvoje misli o sreći. Samo se zadrži koliko god da je bolno bilo, obuci super-hlače, nabaci cool majicu i osjećaj se dobro. Otiđi u grad na sladoled, probaj novi okus! Nikada nije kasno za novi okus kuglice sladoleda i za novi san, novu ljubav, novi pogled na svijet i ono što te okružuje. Možda ne vidiš ispred sebe, možda ti nisi svoj, možda sve ono što radiš trenutačno, nije prirodno. Misliš da to nisi ti. Nađi svoj put u pokušajima za dobro. Zato probaj nove stvari, vjeruj u sebe, osjećaj se dobro u svojoj koži, voli, uživaj, veseli se, slušaj novu glazbu, pogledaj super-film, kupi si bordo narukvicu. Samo osjećaj! Boli će doći kraj i onda ćeš se svemu smijati i stvari će biti prekrasne. Samo vidi oko sebe cvijeće, samo vidi radost, čak i ako je mrziš. Natjeraj se vidjeti je. Ako to nisi imao naučiti od koga, nema veze, natjeraj se čuti sreću, vidjeti sreću! Progledati! Osjeti nadu, nema veze što si pao tri tisuće puta, misliš li da ćeš ikada uspjeti ako nastaviš ležati? ‒ Nećeš. Idi dalje, slobodna dušo! Tako. Probaj novi stil, probaj novu ljubav, probaj ponovno sanjati, ali na drugačiji način. Ti si svoj najjači mač i štit. Ako ne znaš kako pokazati ljubav i to ti se čini trenutačno strano, kopiraj druge kako to rade. Naći ćeš svoj način, naći ćeš ono što te usrećuje usrećujući druge, jer, slušaj me dobro: Dobro je ono što nikome ne donosi loša sranja koja bole, ni jednom biću na ovom planetu uključujući i tebe. Ti si taj koji pokreće i kreativan si iako možda misliš da si mrak i da nisi vrijedan ljubavi ni svoje ni tuđe. Slušaj ponovno i slušaj dobro: Jesi!!! Jesi!!! Jesi!!!! Koliko da si malen, visok, velik, sitan i širok, smrdljiv ili dušom prikucan na krevet. Ti zaslužuješ biti voljen! Ti zaslužuješ biti voljena! Slušaj me dobro što sam naučio: Kada ljubav prestane, nauči izgraditi vjeru u ljubav. Ponovno. To je jedini način. Ponovno se skupiti nakon što si se raspao. Uzmi tu metlu i pometi sve na hrpu. Onda fino uzmi ljepila i sljubi se ponovno. Ljubav je jedna, ona je sve, ona zaslužuje da se zbog nje nadamo, iznova i iznova. Ona je epicentar našega srca, vrijednost naših spomena. Mi smo jedno kada govorimo o njoj, kada je osjećamo. Samo pokušaji, samo pogreške do konačnog spokoja. Zapamti da je sasvim u redu griješiti dok učiš. Sasvim u redu. Ne mogu te naučiti voziti bicikl ako sam ne znam voziti bicikl. Pa kako ću te naučiti nešto što ni sam ne znam? Kako da te naučim plivati ako sam ne znam?! Možemo skočiti s broda i što ćemo onda? Zato je u redu griješiti i iz tih grešaka učiti. Najveća nagrada je promijenjeno ponašanje svakoga od nas koji pogriješi, jer vjeruj mi, doći ćemo do ljubavi samo ako oprostimo i počnemo se opet nadati, ako počnemo opraštati onima koji su nas povrijedili i oprostiti sebi što smo dopustili da naše neznanje naudi drugima. Kakva korist od patnje?! Kakva korist gledati u vrata koja su se zatvorila zbog mladenačkog neznanja? Kakva korist od suza koje prolijevaš deset godina nakon negativnog iskustva? Uspomena te vuče na dno i ne možeš stvoriti nove jer si na dnu. I zato se digni iz prašine! Zato što imaš staž od deset godina na mjestu koje nije bilo tvoje da ga fotografiraš, a kamoli da ga poneseš sa sobom na dno. Hajde! Kreni! Kreni! Kreni! Kreni! Kreni! Nemoj stati, čeka te ljubav, tu je, iza kantuna. Dopusti joj da uđe u tvoj život. Da te obasja, da ispuni pukotine, da obriše suze. Tvoje suze će izbrisati tvoj novi početak. Učini za sebe korak naprijed i ponovno se nadaj, dopusti da ti se pomogne. Jer slušaj me dobro: Nisi kukavica ako dopustiš da ti se pomogne. Ne znamo svi sve, netko je dobar za nešto, netko je posvetio svoj život pomaganju drugima. Zato dopusti svom egu da nestane, dopusti idu da odleti, budi svjetlo koje vidiš. Da! Da! Da! Tako je jednostavno! Spusti očekivanja, spusti ton, promatraj! Reci: Što god mi rekli ‒ pomaganje, ljubav, sreća, mir, sloboda su ono što pokreće ovaj svijet. Novci te neće zagrliti niti čuti tvoju potrebu za ljubavlju, neće ti promijeniti boju kože, boju glasa, boju očiju. Neće te spojiti kada se budeš rastavljao od sebe, neće znati na koji način voliš svoje makarone ili koji okus sladoleda voliš. Niti će papir ikada imati moć nacrtati ti osmijeh na licu kada ugledaš osobu koju voliš. Vidiš: počinje od tebe! Sloboda, mir, sreća je u tvojim rukama. Pokreni se prijatelju/ prijateljice, pokreni se, pokreni se! Ustani! Ne boj se! Ako se bojiš, u redu je, nema veze, samo koračaj, samo hodaj, u redu je da te boli, u redu je da si sam, u redu je da nitko oko tebe ne vidi da je ljubav prema ljudima, bićima, biljkama, ono za što je vrijedno živjeti. Kada ti kažu: Umro bih za tebe! Ne! Ne! Ne želim to čuti! Želim čuti: Živio bih za tebe! Nekada je živjeti puno teže i tu se poznaju junaci. Želim čuti: Želim disati zbog tebe, želim izdržati zbog tebe, želim uspjeti zbog tebe; jer kada sve nestane, ja ću uspjeti! To reci! Lako je umrijeti za nekoga, hajde živi za tu osobu, pa ćeš vidjeti što će ti se tada događati u životu. Ali živi prije svega zbog sebe. Možeš li to? Možeš voljeti, možeš biti sretan, zaslužuješ oprost, zaslužuješ ljubav, zaslužuješ naći vlastiti mir i vlastitu ljubav. Spokoj. Poslije zavoja je ravno, ne može dovijeka bol trajati. Bol će presahnuti ako je ne hraniš. Zato daj vremenu vremena! Daj više ustani! Hajde! Idemo! Hajde! Moć je u sadašnjem trenutku! Kreni, što čekaš!? Pa što više čekaš? Čekaš još malo prašine s poda u plućima? Idemo za ljubav se boriti, tuđu i vlastitu, za mir, sreću, blagostanje, ljepote svijeta i ljepote duše, sreću, ali borimo se osmijesima, borimo se zahvalnošću, nastojmo zavoljeti svoje mane i nesigurnosti, one su tu da nas nauče što trebamo učiniti da se osjećamo dobro. Da unosimo radost, da se zauzimamo za dobro. Počni se smijati, voljeti, osjećati ljubav, iako si sam u tome, iako si sama, iako ćeš biti ismijan ili ismijana. Za sreću, mir, spokoj i ljubav vrijedi živjeti, vrijedi disati, vrijedi treptati svojim lijepim okicama. Koliko god agresija bila velika, ona će nestati pred osmijehom u ogledalu! Zato ustani sada s tog prašnjavog poda plućima punim prašine i reci: Da! Želim ljubav i želim naprijed. Želim živjeti!”