CAFFÉ BAR LAV VIROVITICA
Produkt sam vakuumskog pakiranja,
isisane mi note iz moga sviranja.
Masturbiram na harfu sivila,
moja je tuga menstruaciju dobila.
Povratio sam na limfocite,
željeza u krvi nemam.
Anemija mi je sestra,
a Marivarin brat.
Klackao sam se s otokom
koji je prevagnuo zbog zelenila.
Bio sam na rubu znanosti magija,
postojala metamorfoza vozila amfibija.
…i tako sjedim u kafiću i pišem gluposti,
kada, gle čuda, napokon mi poslužili kavu!
Vrijeme je da zapalim cigaretu i
stati pisati ovu pjesmu!
Da sam još čekao na kavu,
proklijao bih u smrznuti jaglac.
Napokon kava!
Vrijeme je da zapalim cigaretu i
stanem pisati ovu pjesmu.
Bogu hvala!
Rain Bordo 