Kritički osvrt na djelo “Očev pokret” Matea Balabana (Rain Borda)
Mateo Balaban, poznat pod umjetničkim imenom Rain Bordo, u djelu “Očev pokret” stvara snažnu vizualnu vrtlogu koja istovremeno privlači i destabilizira promatrača. Ovo veliko platno, koje dominira elegantnim enterijerom na fotografiji, funkcionira kao portал u kaotičnu, ali istovremeno strukturiranu energiju.
Formalni aspekti
Centralna spirala koja povlači oko prema dubini slike djeluje kao vizualna crna rupa – mjesto gdje se sve linije, boje i energija sabiru u jednu točku intenziteta. Balaban ovdje demonstrira majstorstvo gestualne apstrakcije, gdje se spontanost poteza spaja s kontroliranom kompozicijom. Paleta modro-sive boje s akcidentima toplih tonova (crvene, žute, narandžaste) stvara dinamičan kontrast između hladnoće i topline, stabilnosti i kaosa.
Tehnički, vidljivi su slojevi boje, prelijevanja, možda čak i rotacijska tehnika koja sugerira fizički pokret tijekom procesa stvaranja – što dodaje autentičnost naslovu. Tekstura je bogata, gotovo taktilna, pozivajući promatrača da ne samo gleda, već i osjeća površinu.
Semantička dimenzija
Naslov “Očev pokret” uvodi emocionalni i narativni sloj koji transformira apstraktno djelo u intimno svjedočanstvo. Ovdje se otvara pitanje: je li ovo pokret oca kao fizička gesta, kao naslijeđe, kao odsustvo ili kao prisutnost? Spirala može simbolizirati ciklus, ponavljanje obrazaca, ali i vrtlog emocija koji okružuje odnos otac-sin/kći.
U kontekstu Balabanove dvostruke umjetničke prakse (slikarstvo i poezija), ovo djelo funkcionira kao vizualna poezija – gdje se riječi zamjenjuju potezima, a stihovi linijama. Postoji liričnost u tom kaosu, nešto duboko osobno što se istovremeno univerzalizira kroz apstraktni jezik.
Kontekstualno čitanje
Smješteno u luksuznom, gotovo minimalistički uređenom prostoru, djelo stvara zanimljiv dijalog između kontroliranog okruženja i nekontrolirane ekspresije na platnu. Ova jukstapozicija pojačava inherentnu napetost u samom djelu – između reda i nereda, svjesnog i nesvjesnog.
“Očev pokret” je djelo koje zahtijeva vrijeme i kontemplaciju. Nije to dekorativna slika koja pasivno ukrašava prostor, već aktivni sugovornik koji postavlja pitanja o naslijeđu, identitetu i odnosima. Balaban uspijeva stvoriti vizualni jezik koji transcendira verbalnu komunikaciju, govoreći direktno intuiciji i emociji promatrača.
Rain Bordo 