BALONI
Sebe uzdiže kada nekog drugog blati.
Koliko treba da srce pati?
Tuga je dûga boja raznih,
mojih riječi, djela praznih.
Stojim na skeli sreće,
zidam riječi, ali baš me neće.
Drhtim pred njom, ona ne prepoznaje
kako je kad se u izdaju uzdaje.
Vjera bez djela ne postoji.
Srce uzima što mu pristoji.
Glava mi u ruke ne pada,
ona se nada za vjeru u bolje sada.
Sebe uzdiže kada nekog drugog blati.
Koliko treba da srce pati?
Tuga je dûga boja raznih,
mojih riječi, djela praznih.
Pred ogledalom stojim i govorim:
„Kako je lako to što činim!”
Trzajima titram jačim,
više nikoga, vjeruj mi, ja ne tlačim.
Kamo odlete baloni koji odu u nebo?
Vjerujem da to je ono što pitati sam trebo.
Stojim pred njom, ona mršti se,
znam je, kao i ja ona traži se.

