ŽUTI MASLAČAK
Žuti maslačak šapće zrakama Sunca
da bijela maslačkica postane žuta!
Pitate se zašto je tome tako?
To je zato što je vjetar otpuše lako.
Nije šala. Jednom su se poljubili i
za vrijeme poljupca vjetru prkosili.
No, taj je dan maslačkica otišla,
dijelom vjetra ona je postala…
Žuti maslačak s lišćem je bio,
želio je i on sâm biti vjetra dio.
I tada mu sine!
„Zaustavit ću Vjetar s pomoću Sunca
i moja maslačkica neće biti tuđa!
Za Sunce se valja prekrižiti i moliti
jer naše Sunce će mi je vratiti
i meni moju maslačkicu dolepršati.”
Žuti maslačak molio, ali Sunce ga nije čulo.
Tada jedan je zapuh rekao vjetru mudro:
„Prijatelju vjetre, vratimo mu maslačkicu,
pa zar nije smiješno otimati mu ljubav najdražu?”
Vjetar je podigao obrvu i morao se složiti
da dijeliti nije lijepo i da valja maslačke spajati!
I tada se bijela maslačkica vrati maslačku
donijela mu osmijeh i vratila ljubav slatku.
Naš maslačak je bio sretan!

