VALENTINOVO
Na Valentinovo u samom srcu Istre
rekla mi je: „Volim te”, duše čiste.
Pogledao sam je kroz oči u dušu:
„I u mome srcu tako vjetrovi pušu.”
Bila je iz Motovuna, zvala se Selma
uz njeno tijelo sada mi duša sretna.
Vezala me krajolikom i modrim morem,
kako i ne bi kad sam uz nju njezin boem.
Rekla je da voli jako čvarkove pogačice,
a ja njezin Slavonac pripremio poslastice.
Za nju sam zamijesio tijesto i počeo peći,
Selmin pun stomak je moj put k sreći.
Motovun i Selma moja su ljubav jedna
koja nikada neće, ako vjerujete, biti sjetna.
Selma kaže da voli moj pivski trbuh
i da, za nju, uz mene, ne postoji propuh.
Oh, Selma moja, postat ću Istrijan
i prestati biti ovako ciničan.
Uz nju su pune moje ladice,
sve za Selmu i za pogačice!

