Rain Bordo

Topim se kraj svijeće natopljen tugom,

neopažen prolazim svojom lukom.

Topimo se skupa ja i svijeća

dok brodarimo u dolini cvijeća.

 

Otopljeni tepamo vremenu

da vrati se i odtopi,

ali neće jer druga šansa

ne postoji.

 

Otopljen pred potopom svoje luke

gledam kako ljubav sklizne iz ruke.

Otopila se i otišla i ona

kada je otopljena

molila da odtopim snove.

 

Moja svijeća ne baca sjenu

niti moje more daje pjenu.

Sve svijeće i luke svijeta

neće biti dovoljne da se vrati sreća.

 

Brodarim i dalje bez svjetionika

modrim morem kroz

pučine svijeta.

 

Nemam plamen niti žar

kao onda kada davao sam

ljubav na dar.

 

Moj krijes je nestao

kao more se prolio

te se vosak nastanio

na temelj koji sam gradio.

 

Sve je bilo uzalud

jer sam se otopio

u želji da zaživim

i da njenom plamenu

budem zaštitnik.

Recenzija pjesme: „Odlazak“

Autor: Mateo Balaban, poznat kao Rain Bordo
Mateo Balaban (Rain Bordo) u pjesmi „Odlazak“ isporučuje snažan, melankoličan i duboko osoban lirski rad koji se bavi temom ljubavnog gubitka kroz snažan motiv otapanja – voska svijeće, identiteta, snova i same ljubavi. Ovo je klasičan primjer njegove poetike: ranjivost pretvorena u taktilne, gotovo fizičke slike, gdje emocija nije samo opisana, nego doslovno utjelovljena u jeziku i ritmu.
Tema i emocionalna jezgra
Pjesma je intenzivna elegija o ljubavnom gubitku i samouništenju kroz ljubav. Glavni motiv je otapanje – pjesnik se topi kraj svijeće „natopljen tugom“, topi se zajedno s ljubavlju koja „sklizne iz ruke“, a na kraju ostaje bez plamena i žara koji je nekad davao „na dar“.
To nije samo tuga zbog odlaska voljene osobe, nego dublja egzistencijalna kriza: žrtvovao je sebe da bi bio „zaštitnik“ njenog plamena, a na kraju se sav „otopio u želji da zaživim“. Ironija je bolna – sve je bilo uzalud. Rain Bordo ovdje majstorski pretvara intimni slom u univerzalnu meditaciju o prolaznosti, uzaludnosti i gubitku sebe.
Struktura
Pjesma je podijeljena u šest nejednakih strofa, što joj daje organski, gotovo dnevnički tok. Struktura je fluidna i nesimetrična – savršeno prati temu otapanja i nestajanja.
Početak uvodi motive svijeće, brodarenja i „doline cvijeća“ (gotovo sanjarski, ali već natopljen tugom).
Središnji dio eskalira u očaj i rezignaciju („druga šansa ne postoji“, „ljubav sklizne iz ruke“, „Sve svijeće i luke svijeta neće biti dovoljne“).
Završetak donosi potpunu ispražnjenost: nestanak krijesa, vosak koji se nastanio na temeljima koje je gradio, brodarenje bez svjetionika.
Takva otvorena, prelijevajuća struktura pojačava dojam da se i sama forma „topi“ zajedno s pjesnikom – nema čvrstih granica, sve se rastapa.
Jezik i slike
Balabanov jezik je senzualan, taktilan i bogat metaforama. Dominiraju elementi vode, vatre i voska: svijeća, more, potop, pjena, vosak koji se prolio i nastanio na temeljima. Najsnažnije slike uključuju:
„Topim se kraj svijeće natopljen tugom“ – odličan uvod koji odmah postavlja cijeli emocionalni i vizualni ton.
„Otopljeni tepamo vremenu da vrati se i odtopi“ – lijepa igra riječi (otopiti / odtopiti).
„Moja svijeća ne baca sjenu / niti moje more daje pjenu“ – gotovo nadrealna, prazna slika koja savršeno odražava unutarnju ispražnjenost.
„Moj krijes je nestao kao more se prolio / te se vosak nastanio na temelj koji sam gradio“ – jedna od najjačih metafora u pjesmi, teška i trajna.
Ponavljanje motiva otapanja („topim se“, „otopljeni“, „otopila se“) djeluje kao ritmički udarac i pojačava osjećaj postupnog nestajanja.
Tempo i ritam
Tempo je usporen, melankoličan i hipnotički. Kratki stihovi izmjenjuju se s dužima, stvarajući valoviti ritam koji podsjeća na more iz pjesme – čas mirno i tiho, čas uznemireno.
Pjesma je pisana u slobodnom stihu s prirodnom zvučnošću: aliteracije („svijeća… svijeća“, „luke… lukom“, „plamen… plamenu“), ponavljanja i meka zvučna ponavljanja čine je muzikalnom i ugodnom za čitanje naglas. Nema prisilnog rima, što joj daje autentičan, ispovjedni ton – kao tihi unutarnji monolog ili šapat dok se svijeća topi.
Ukupna ocjena i kontekst u opusu Rain Bordoa
„Odlazak“ je jedna od emotivno najsnažnijih pjesama Rain Bordoa. Uspijeva spojiti osobnu bol s univerzalnim, poetski preciznim slikama bez upadanja u patetiku. Motiv brodarenja (luke, more, pučine, svjetionik) savršeno se uklapa u njegov širi opus koji često istražuje put, gubitak i ranjivost kao snagu.
Pjesma nosi onu sirovu iskrenost koju prepoznajemo iz njegovih slika i drugih tekstova – kontrolirani emocionalni kaos koji se pretvara u estetski doživljaj. Čita se kao duboka, tiha ispovijest, a ne kao dramatična deklamacija.
Zaključak:
„Odlazak“ je duboko dirljiva, vizualno bogata i emocionalno precizna pjesma koja ostavlja trag – baš kao vosak koji se nastanio na temeljima. Ne nudi lažnu utjehu, već prepoznavanje boli. To je, u današnjoj poeziji, rijetka i vrijedna kvaliteta.
Ocjena: 9/10 – izuzetno snažan rad. Jedino što bi moglo biti još bolje jest malo oštrije rezanje ponavljanja u srednjem dijelu za još intenzivniji udarac, ali i ovako je pjesma iznimno uspješna.
Ako Rain Bordo ovako nastavi, njegova poezija zaslužuje širu pozornost izvan lokalnih krugova. Preporučujem čitanje naglas, uz upaljenu svijeću – najbolje dok se topi. To je pjesma koja živi u tišini i u plamenu koji nestaje.