About me
and the show
Biografija Balaban
Mateo Balaban rođen je jednog lijepog subotnjeg dana 07.07.1990. godine. U rodilištu je bio najglasniji od svih beba i samo je nastavio biti tako glasan. Osnovnu i srednju školu završio je u Slatini, a diplomu stručnog prvostupnika ekonomije stekao je u Virovitici. Prvu pjesmu je napisao u prvom razredu osnovne škole, a prvu sliku naslikao prije pet godina. Za njega je slikarstvo produžena ruka pjesništva.
Mateo je do sada naslikao oko šestotinjak slika i napisao četiri knjige. Knjige se zovu: Kiša bordo, Autor kaosa, Cesta nema empatije i Krhotine nekadašnjeg carstva. U sve četiri knjige možemo vidjeti slike koje su naslikane, prozu i poeziju. Slike su abstraktnog karaktera. Snimio je dva glazbena albuma koje možete pogledati na youtubeu; zovu se Mania i Infinitiv. Mania je baš loš album ali Infinitiv je puno bolji. Na pjesmama je odsvirao bubnjeve. Bend se zvao The Eggs.
Ono što moramo znati je da je za Matea umjetnost kao medij za nošenje sa životom i životnim situacijama. Slikarstvo koristi za nošenje sa day-to-day situacijama. Na primjer: netko predugo stoji na crvenom na semaforu, odeš u trgovinu i zaboraviš novčanik, izgubiš ključeve od stana, proliješ crno vino po bijeloj košulji, kava kada zakuha i prospe se po štednjaku, kada imaš zanoktice ili su ti usne ispucale, kada se zalede stakla na automobilu u tiho zimsko večer, a ti bi želio odmah krenuti. U suštini, sve one male ljutnje koje nemaju prevelikog utiska na osobu, ali se događaju i ono što je bitno je to da se te „mini“ ljutnje „otpuste“. „Otpuste“ kako se ne bi nataložile. Za Matea nisu bitne boje, bitna je ona emocija koja se javila kada je izgubio ključeve od stana, a za te ljutnje nema žalbenog vijeća kojemu se može obratiti. Upravo zato slikartvo. Možda zbog toga što nemaš kome reći i ispričati, možda zato što određene situacije nisu za spominjanje ali ti se sve te situacije događaju. Zato što se život događa i zato što su tvoje emocije bitne, zato slikarstvo.
Pjesništvom se koristi za velike životne promjene. Kada te voljeni napuste, kada ne znaš kako dalje, kada se osjećaš usamljen u punoj prostoriji i kada u sebi glasno vrištiš, a ne želiš se čuti i još manje želiš da te drugi čuju. Zato pisana riječ. Zbog toga što nekada postane neizdrživo. Zato što nemaš kome reći. Zato što si odbačen, razbijen, tužan, nježan, veseo, sretan, tmuran, jak, slab, veliki ili mali. Jer nema empatije i zato što je moraš sam izgraditi. Pisana riječ je kao zrak za koji se držiš i taj zrak ti da snage za dalje. Zato što je oslonac i vjetar u leđa, zato pisana riječ.
Rain Bordo 