MASLAČAK I KARANFIL
Maslačak oprašta vjetru što ga raznaša
po poljima gdje maslačci ne rastu.
Maslačak zalutao u polje karanfila,
shvatio da karanfil nema bila.
Glupo je s karanfilom biti,
Totalno, jebo te, glupo i nezainteresirano cvijeće!
Maslačak predložio da naprave umjetničku renesansu,
karanfil ga gledao zbunjeno…
Maslačku dosadilo maslačak ostati,
pa neko vrijeme oponašao karanfile,
ali to je štetilo njegovu identitetu.
Nije maslačak vičan maskiranom umijeću.
Za nekoliko godina ponovno prošao vjetar i
ukrcao se maslačak u taj vlak!
Napokon će biti svoj s bojama svojim;
ma kakva mrtva crvena boja?!
Ništa karanfil…
X na karanfil.
Fuj!
Rain Bordo 