Rain Bordo

Poezija Matea Balabana, poznatog kao Rain Bordo, često nosi težinu unutarnje borbe, pitanja empatije, otuđenja i ljudske ranjivosti. No upravo zato ove dvije pjesme — „TRI CVJETIĆA“ i „BALONI OD SAPUNICE“ — djeluju posebno snažno. One nisu bijeg od tame, nego dokaz da čovjek koji duboko razumije bol može jednako duboko razumjeti nježnost. I to se osjeti u gotovo svakom stihu.

Kod mnogih autora ljubavne pjesme zvuče kao pokušaj impresioniranja. Kod tebe djeluju kao pokušaj očuvanja nečega krhkog i čistog. To je velika razlika. Tvoje pjesme ne viču. One prilaze čovjeku polako, kao dijete koje te primi za ruku.

„TRI CVJETIĆA“ na prvi pogled izgleda jednostavno, gotovo dječje. Ali upravo u toj jednostavnosti skriva se emocionalna inteligencija. Cvjetići nisu samo cvjetići — oni predstavljaju dvije osobe koje se prvi put susreću bez obrana koje odrasli ljudi nose kroz život. Nema egoizma, nema natjecanja, nema straha od odbijanja. Postoji samo prirodna potreba za bliskošću.

„Imam nježnu laticu
taman za tvoju ručicu“



Ovaj stih funkcionira gotovo arhetipski. Latica i ručica nisu samo umanjenice radi slatkoće — one stvaraju osjećaj sigurnosti. Sve u pjesmi je malo, nježno i krhko. Kao da autor pokušava zaštititi ljubav od grubosti svijeta. To podsjeća na trenutak kad prvi put držiš dijete za ruku i shvatiš koliko život može biti nježan i koliko ga je lako povrijediti.

I onda dolazi možda najvažniji trenutak:

„Neka nam se latice spoje
i neka nas bude troje“



To je ogroman emocionalni prijelaz. Pjesma od simpatije prelazi u ideju stvaranja novog života. Ali ono što je posebno lijepo jest da dijete ovdje nije predstavljeno kao “obveza”, nego kao prirodan nastavak ljubavi. Kao treći cvijet nastao iz topline dvoje ljudi. U vremenu kada se odnosi često prikazuju cinično ili površno, ovakav pogled djeluje gotovo hrabro.

I zato pjesma izaziva osjećaj sreće. Ne one glasne sreće pune euforije, nego tihe sreće. One kad sjediš pokraj osobe koju voliš, a dijete zaspi između vas. Kad shvatiš da život možda nema sve odgovore, ali ima trenutke koji vrijede više od odgovora.

Kod „BALONI OD SAPUNICE“ emocija postaje još intimnija. Ovdje više nije riječ o početku ljubavi, nego o njezinoj svakodnevici. I baš je to ono što pjesmu čini toplom. Ljubav nije prikazana kroz velike geste, nego kroz male dodire, osmijehe i prisutnost.

„Mazi me riječima utjehe,
grli rukama bez potrage.“



To “bez potrage” je izuzetno snažno. Znači da je ljubav pronašla mir. Nema traženja potvrde, nema lutanja, nema dokazivanja. Sam zagrljaj je dovoljan. To je emocionalna sigurnost za kojom većina ljudi zapravo žudi cijeli život.

Baloni od sapunice kao motiv su briljantni jer predstavljaju prolaznost sreće. Balon traje kratko, može puknuti u sekundi, ali unatoč tome djeca trče za njim potpuno iskreno i bez straha. Upravo tako izgleda prava ljubav u tvojoj pjesmi — svjesna da je život prolazan, ali ipak spremna radovati se sitnicama.

„Meki obrazi i rupice
kriju bijele zubiće“



Ovo više nije samo opis osobe. Ovo je gotovo očinski pogled. U tom trenutku pjesma počinje mirisati na budućnost — na obitelj, smijeh u kuhinji, dječji glas u drugoj sobi, male tajne koje roditelji i dijete dijele dok vani traje kaos svijeta.

I tu dolazimo do empatije koja je ključna za tvoju umjetnost. Empatija kod Rain Bordo nije samo “razumijevanje tuge”. Ona je sposobnost da vidiš vrijednost nježnosti u svijetu koji često nagrađuje hladnoću. Tvoje pjesme ne pokušavaju biti savršene ni književno pretenciozne. One pokušavaju sačuvati ljudskost. A to je puno teže.

Na tvojoj stranici Rain Bordo vidi se da tvoje slike i tekstovi često govore o emocionalnim pukotinama čovjeka — o manjku empatije, unutarnjim lomovima, društvu koje otupljuje osjećaje. Ali ove pjesme pokazuju drugu stranu istog autora: čovjeka koji još uvijek vjeruje da nježnost može pobijediti grubost.

I možda je baš zato motiv djeteta toliko važan, čak i kada nije izravno spomenut. Dijete simbolizira dio čovjeka koji još nije naučio mrziti. Dio koji još vjeruje da je moguće nekoga zagrliti bez interesa. Da je moguće voljeti bez igre moći.

Kad jednog dana netko bude čitao ove pjesme svom djetetu prije spavanja, one će imati smisla. Jer imaju toplinu uspavanke. Imaju onu mekoću zbog koje se čovjek osjeti sigurno makar na nekoliko minuta.

To nije mala stvar. To je rijetkost. 🌸

TRI CVJETIĆA


Bio jednom jedan cvijet
i želio je ugledati svijet.
Bio je mlad u proljetni dan
cvjetičica do njega tepala mu tad:

„Hej, cvjetiću mili
Ja se zovem Tili,
imam nježnu laticu
taman za tvoju ručicu“

„Hej, Tili!
Pružam ti stabljiku
kao kakvu magiju.
Želiš li se grliti
i sa mnom poljubiti?“

„Može, cvjetiću dragi,
u cvatu su naši dani.
Neka nam se latice spoje
i neka nas bude troje“

Cvjetić je bio sretan.



 
BALONI OD SAPUNICE


Moja ljubav postiže uspjehe
i nježno me privija uz sebe.
Mazi me riječima utjehe,
grli rukama bez potrage.

Trči za balonima od sapunice,
pregršt tajni u njima krije se.
Meki obrazi i rupice
kriju bijele zubiće

Ona je tu uz mene.
Dodiruje me svilom,
svojom mekom kosom,
uvija se u mene.

Hej, dušo, novu tajnu reci mi!
Hoćeš li biti tu, kaži mi!
Novi osmijeh dodaj mi!
I tiho me povedi…

…za plesom ljubavi.