VRIJEME
Vrijeme se ne mijenja ako se sat promijeni, vjeruj, stari, sve ti je u navici.
Vrijeme se ne mijenja ako odu najdraži, vjeruj, stari, sve je u promjeni.
Vrijeme krene liječiti te, nikako da zastane, jer vjeruje u tebe da možeš sve.
Vrijeme kazaljka osvijesti, mudre riječi govori, kaže: Stari, budi svoj, onaj najbolji.
Vrijeme staje kada tišina ti govori: Sam si i nauči se boriti s onim što imaš u sebi.
Vrijeme te posrami, ljepotu uzima i bokove širi, sve dok ti lice ne izbrazdi.
Vrijeme šapuće, pjeva tonove, dosadu uzdiže i kvari planove.
Vrijeme odlazi s perona. Gledaš u taj vlak, u džepu karta, pada mrak.
Vrijeme nije tvoje, nije moje, niti je svoje jer ono ne postoji. Živi za trenutak što dolazi.
Vrijeme je.
Oprosti. Pusti. Zavoli. Nastavi.
Jer,
vrijeme je.
Teško vrijeme za ljude između emocija, mladosti i starosti. Koji nigdje ne pripadaju, a svijet je pozornica. I mi k’o ovce gledamo koji se vrag događa? Ništa nam nije jasno!
KIŠA
I kiša je umorna, ima sijede od padanja. Pala bi prema gore, ali je umorna od pokušavanja.
Tako slaba padne pred mene, ja je dignem i kažem: ne boj se.
To je samo put, ali i pad je let, posut je trnjem i nije svet.
Dok gleda me umorna, ovako mala i nemoćna, pita za mene i moja oka dva.
Žao mi je, kišo, ta dva su nestala, uzela mene bez osvrtanja i samog me ostavila.
Ja ih tražim, ali, evo, na moj koncert nisu došla i nisu čula uha dva da sam usamljen satima.
Cigara je dogorjela, kiša je smočila i još jednu priču ispričala.
Potegnula vino sa mnom i rekla: Znam da ćeš je naći i da bit će teško,
ali isto tako znam da prema gore ne padam i ne želim lažnu nadu da ti dam.
Shvaćam te, vodo te zamijenim kišu s vjetrom, s istim onim što kosu joj dirao.
Vjetar se nadao kao i ja da mrsit ćemo je dovijeka, ali, eto, vjetre: zastaneš i shvatiš,
da neće biti kako zamisliš.
Ovako prazni, ja, vjetar i kiša, saznajemo da neće biti ništa.
Ne ljutim se na njih dvoje za svoje propuste, kriv sam, nisam znao držati te.
A jebi ga. Fuck it. Idemo dalje.
Rain Bordo 