NE ZNAM
I danas ne znam značenje intervala, Bacha i Mozarta, ali jasno mi je ono što se podcrta. Osminka kao vitalan dio crtovlja predstavlja mi pojam većega. Dok tražim se u notama, čitam djela sabrana nekog Goethea dok šest osoba traži autora. Ne držim se za konope sigurne luke i vjetar što goni me, nedorečen uspijevam sve zadržati za sebe. Mogu kišiti dok ne poplavim svaki dio tvoga svemira iza laži koja te stvara. Došlo je vrijeme za promjene, iako sarkastičan, ja vežem se, ali nije mi lako jer još uvijek tražim se. Po ritmu se pjesma poznaje, na drugu dobu zaplješćem, treća je tu da se nasmijem, četvrta da zaplačem, a na prvu volim sve, sve svoje ljude što kroje me.
KIŠICA
Moje riječi poput kiše, koje riše ludi slijepi slikar, natapaju stranice lista. Tinta pero smoči, nešto me koči da kažem ti da ti si ta koja me ispunjava. Trati dane dok ti ne svane da okreneš novi list i zamijeniš kist, trošiš iste boje dok drugačija je slika i ta dva lika. Moglo je biti bolje, pomisliš, i kreneš u pobjede nove, znaš da nešto te veže i da nije isto, ali drago ti je da tako je. Prvi korak je najteži za snove se boriti, krenuti i pasti, ali nije na odmet pokušati, uvijek iznova. Ti je nikada nećeš naći i nikada je nećeš prestati tražiti, da, sreću, u nečijim očima dok svijet se pomiče ispod tabana na ulici satima.
Rain Bordo 