Mateo Balaban, poznatiji kao Rain Bordo, naslikao je nešto što na prvi pogled izgleda kao da je eksplodirao šareni kišobran usred noći i netko je to uspio uhvatiti na platno. Središnja spiralna eksplozija crvene, plave i žute boje širi se kao da pokušava pobjeći iz samog okvira, dok donji dio slike tone u neku tamnu, mutnu tugu koja podsjeća na dno mora nakon što je netko baciu kantu šarenih flomastera. Postavljena kraj plaže, naslonjena na beton, s morem i planinama u pozadini – kao da se slika sama hvali: „Gledaj me, ja sam umjetnost, a ti si samo šljunak.“
Ima tu nešto iskreno u toj agresivnoj centrifugalnoj energiji. Boje se bore, ne ljube se. Crvena grize plavu, žuta se grebe za prostor, a cijela stvar izgleda kao da je nastala u trenutku kad je netko prestao pretvarati se da je smiren. To je luda, gotovo fizička slika – možeš je gotovo čuti kako zuji.
Ali onda dođe onaj trenutak kad se uhvatiš za čelo. Jer kad malo odmakneš, cijela ta „eksplozija“ počne izgledati kao da je netko uzeo staru tehniku spin-arta s dječjih rođendana, malo je usporio, malo je namastio akrilom i rekao: „Eto, sada je to fine art.“ I tu se cinični glas u glavi počne smijati. Jer iskreno – kad vidiš koliko je truda uloženo u to da izgleda „divlje“ i „nesputano“, počneš se pitati nije li bilo lakše da se Rain Bordo bavi nečim što ljudi stvarno trebaju. Recimo, prodajom bureka. Burek barem ne laže. Burek te nahrani. Burek ne stoji pored mora i pretvara se da je kozmička drama.
I onda se, upravo u tom trenutku kad si spreman zavrnuti nos i otići, dogodi nešto glupo.
Ostaneš gledati tu prokletu spiralu. I shvatiš da ti se sviđa. Da ti se sviđa baš zato što je pretenciozna i baš zato što je malo kitsch i baš zato što izgleda kao da je netko pokušao naslikati bijes i onda ga je bijes naslikao nazad. Poželiš je. Ne zato što je savršena, nego zato što je iskreno nesavršena na način koji ti se, unatoč svemu, uliježe ispod kože. Želiš je imati. Želiš da ti stoji u stanu i da te malo živcira i da te malo hrani istovremeno.
To je, valjda, i poanta. Love-hate. Najbolje slike često baš to i jesu – one koje te istovremeno nerviraju i koje ne možeš prestati gledati.
Rain Bordo, drži se slikanja. Ali burek ipak drži u rezervi. Nikad se ne zna.
