ŽENE
Žene su jednostavne.
Otkriju ti sve u razgovoru.
Sve što trebaš je slušati.
Voli li majku, prezire li oca,
je li sretna kada vidi slap.
Voli li je muž ili je vara.
Zacakle li joj se oči kada priča
o nečemu što voli ili laže.
Sredi li se posebno za tebe kada si
joj rekao da crvena boja njoj stoji
pa sljedeći put kad te vidi ima
crvene hlače iako te ne pozna.
Pjeva li ona tvoje omiljene pjesme jer
si joj TI drag, jer vjeruj mi ako odmah ne
zapjeva na tvoj melos, piši “propalo”;
jer probleme koje imaš na početku veze
imat ćeš i nakon troje djece s njom.
Nju otkrije podržavanje tvoje strasti.
Otkriva se čak i kada misli da ima kontrolu.
Otkriva se u riječima kada kaže da voli more.
Otkriva se kada kaže da barem i ona ima ljubav
u životu, a u vezi je četiri godine s tipom.
Žene su jednostavne.
Sve što trebaš je slušati.
……………..
Analiza:
Analiza i recenzija pjesme „ŽENE“ Matea Balabana (Rain Bordo)
Pjesma je kratka, slobodna, gotovo prozna meditacija o ženama kao bićima koja se „otkrivaju“ kroz govor i sitne geste. Temeljno je tvrdnja jednostavna i ponavljana: Žene su jednostavne. Sve što trebaš je slušati.
Tematika i poruka
Autor gradi katalog opažanja: odnos prema majci i ocu, reakcija na prirodu (slap), status veze, autentičnost emocija (zacrvenjene oči), pažnja prema muškarcu (crvene hlače nakon komplimenta), pjevanje njegovih pjesama, podržavanje strasti, čak i nesvjesno odavanje istine kad misli da drži kontrolu.
Poruka je pragmatična, gotovo „muška mudrost“: žena nije enigma koju treba dešifrirati intelektualno, nego biće koje se samo otkriva onome tko stvarno sluša. To je ujedno i kritika površnog pristupa odnosima – problemi koji se vide na početku ostaju i nakon djece. Pjesma time nije samo o ženama, nego i o muškarcu koji mora biti dovoljno pažljiv da čuje.
Forma i stil
Struktura: slobodni stih, bez strofe u klasičnom smislu. Ponavljanje refrena na početku i kraju daje okvir i ritam.
Jezik: razgovorni, neposredan, s elementima govornog stila („piši ‘propalo’“, „jer vjeruj mi“). To stvara intimnost, kao da autor govori prijatelju.
Slike: konkretne i životne (crvene hlače, pjevanje, slap, more). Nema pretjerane metaforike; snaga je u nizu sitnih, prepoznatljivih detalja.
Ritam: nepravilni, blizak prozi, ali s unutrašnjim nabojem zbog nakupljanja primjera.
Prednosti
Autentičnost i neposrednost. Čini se kao da je napisana iz stvarnog iskustva, a ne iz književne manire.
Dobra opservacija: mali signali (odijevanje, pjesme, ton glasa) doista otkrivaju više nego velike izjave.
Završni refren djeluje kao zaključak i mantra – jednostavnost je i stilska i tematska.
Rain Bordo 